AZ, Naklada Ljevak, 2020., str. 188–189.

A je prvo slovo latiničke abecede. Njegov razvitak povezuje se s egipatskim hijeroglifom , kao i sa srodnim piktogramom iz sjeverno-semitskog linearnog alfabeta (oko 1600. g. pr. n. ere). U oba slučaja, znak koji je preteča slova A predstavlja stiliziranu glavu goveda, odnosno, vola.

ALEF se kao prvo slovo javlja u feničkom i hebrejskom slovariju, a srodno mu je i arapsko slovo ALIF.

Znak-slovo ALEF Grci su preuzeli od Feničana u 8/9. st. pr. n. e. i dali mu glasovnu vrijednost vokala A. Nazvali su ga ALFA i smjestili ga na prvo mjesto alfabeta. Slovo A od Grka su preuzeli Etrurci i Rimljani. Njegovu je oznaku početka opisao i sam Isus: Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar (Otk 1,8).

Po Frani Pari, Konstantin Ćiril je odlučio glagoljski azbučni niz početi znakom križa – središnjim simbolom kršćanstva, simbolom žrtve Isusa Krista. Sustav pismena je osmislio kao cjelinu između A i O, između križa †, znaka Krista i kruga ○, znaka Božje potpunosti i savršenosti.

Slovo A – AZ u glagoljici predstavlja križ, temeljni simbol spasenja i otkupljenja, a u širem značenju zamjenicu prvog lica jednine ja, kršćanin. Znak brojne vrijednosti broja jedan i glasovne oznake samoglasnika A.

Kako slovo A ima vodeće mjesto u poretku slova, tako je i broj jedan od posebne važnosti u poretku brojeva. U antici i srednjem vijeku broj jedan nije bio samo broj, nego i izvor svih brojeva. Po Germi, broj jedan jest simbol prvotnog počela, elementarne kozmičke energije, Boga i njegove neiscrpne stvoriteljske moći. Simbolička vrijednost jedinice u geometriji se poistovjećuje s krugom i kuglom, a u arhitekturi prijenosom simboličkih sadržaja jedinice na dijelove zgrada. Sakralna arhitektura većine religija najočitije se ističe u kupolnim građevinama središnjeg tlorisa i njihovim simboličkim upućivanjem na sažetu poruku: krug-jedno-Bog.

U hrvatskom jeziku, A je i jedan od suprotnih veznika.