AZ, Naklada Ljevak, 2020., str. 199.

U glagoljici, slovo Ž predstavlja bića nadahnuta životom. U glagoljici je znakovita njegova numerička vrijednost broja sedam. Kako navodi Germ, sedmica je, slično kao i trojka, omiljen broj iz bajke koji je nadasve bogat simboličnim značenjima. Iako je simbolika sedmice raznolika, u većini kultura tumači se kao motiv dovršenosti, savršenosti, cjelovitosti kozmosa i zaokružena sklada vremena i prostora. Glasovitost sedmice pročula se od babilonske astralne simbolike i mitologije, prisutna je u nauku o sedam planeta, sedam glavnih nebeskih bogova i sedmodijelnoj podjeli nebesa. Pitagorejcima je sedmica bila simbol svemira (sa sedam planetarnih sfera i sedam planeta), gdje kretanje, po analogiji sa sedam tonova glazbene ljestvice, mora stvarati božansku glazbu harmonije nebeskih sfera. Uz navedeno, pitagorejci su u sedmici doživljavali cjelovitost spajanja zemlje (broja četiri) i neba (broja tri).

Broj sedam simbolizira i mjeru zemaljskog, prolaznog vremena, koje se uvijek iznova odbrojava življenjem sedmodnevna tjedna. Sedmoga dana Bog je blagoslovio svoje djelo i sjeo otpočinuti. Germ upućuje i na sedmicu kao broj u kojemu je odraženo čovjekovo spajanje duhovnog (tri snage duše označuju čovjekovu duhovnost) i tjelesnog (tjelesna priroda čovjeka izražena je četvorkom, zbrojem elemenata od kojega je čovjekova tjelesna priroda sazdana). Povrh svega, broj sedam izražava mudrost sedmeroga Duha Svetoga.

Slovo Ž je trideseto, posljednje slovo hrvatske abecede. Označava zvučni postalveolarni frikativni suglasnik. U hrvatsku ga je abecedu uveo Ljudevit Gaj iz češkog. Preuzeli su ga za svoju grafiju i Slovenci i Bošnjaci.