AZ, Naklada Ljevak, 2020., str. 191–192.

Slovo V potječe od semitskog slova WÂW čiji je oblik izvorno bio zastupljen kukom. U grčkom pismu, slovo Y prvotno je preoblikovano iz semitskog slova WÂW kako bi prije svega predstavljalo samoglasnik U. Tijekom kasnog srednjeg vijeka, ovo se slovo razvilo u dva oblika – V i U.

U glagoljici znak V – VÊDÊTI simbolizira znanje (vede je i naziv za staroindijske knjige znanja), ali i vječnost. Oblikom prati kružnicu u kojoj su upisane i alfa i omega. Kako zauzima donju polovinu rozete, slovo V simbolizira i vodu koju je Bog u početku stvaranja svijeta odijelio od svoda.

Ucrtaju li se u rozetu prva tri glagoljična slova (A, B, V), dobiva se cjelovita rozeta značenja: ja vjerujem u vječnoga Boga.

Numerička vrijednost znaka V – VÊDÊTI, odgovara broju tri, vrlo širokog spektra simboličkih značenja. Tri je često tumačen kao sveti broj odlikovan savršenošću, zaokruženošću, plodnošću, rastom i napretkom. Posebno su ga stvoriteljskim brojem označavali i veličali pitagorejci, upravo zbog svojega uvjerenja kako je univerzum stvoren po matematičkim načelima (tri točke određuju trokut – ishodište za oblikovanje svih drugih geometrijskih likova). Broj tri je u kršćanstvu posebno vezan uz motiv Kristova uskrsnuća trećeg dana, zatim uz motiv Svetog Trojstva, ali i uz plodnu snagu trojice Noinih sinova koji su nakon potopa obnovili cijeli ljudski rod.

Riječ vede, vidi, vjedje (znajući) je indoeuropskoga podrijetla i raširena je u mnogim jezicima. Danas postoji i u češkom, a povezana je i s riječju vem (znam) kod kajkavaca u Hrvatskom zagorju te s riječima vidjeti, vješt, vještica. Usko je vezana i uz pojam vidjeti (razlika između vêdêti – vidêti počiva u prijevoju, odnosno promjeni samoglasnika u korijenu riječi /ê: i/ koja dovodi do promjene gramatičke kategorije i(li) leksičkog značenja). Na vezu znanja i sposobnosti uočavanja ukazuje i čuvena krilatica: tko dobro vidi – dobro zna.

Slovo V je dvadeset osmo slovo hrvatske abecede i labiodentalni aproksimativni suglasnik.