AZ, Naklada Ljevak, 2020., str. 195–196.

Slovo D poznato je još od egipatskih hijeroglifa, gdje je znak predstavljao vrata. Srodan mu je semitski znak DALETH , što se u hebrejskoj transliteraciji označavalo pojmom za ravnalo ili vrata, a izgovaralo se kao D. Grci su preuzeli semitski izgovor i znak, ali su naziv DALETH preoblikovali u DELTA. DELTA je srodnog značenja grčkoj riječi spudé (srčanost, spremnost za dobra djela) koja je u suprotnosti s riječju rathimia (oslabljenje, nemarnost, lijenost, uzrok prvog pada i svakog grijeha). D je označavao rimski broj 500, i grčki broj 4.

D je u glagoljici brojčane vrijednosti broja pet, i simboličke vrijednost dobra, ali i duha. Sastoji se od luka i dvaju kružnih isječaka, a njegovi trokutasti i obli dijelovi zauzimaju gornju polovicu rozete, gornju polovicu kruga. Svojim položajem i oblikom slovo D simbolizira Duha Božjega koji je u početku stvaranja lebdio nad vodama.

Broj pet često se smatrao androginim brojem u kojemu se spajaju prvi parni broj (broj dva) i prvi neparni broj (broj tri), odnosno ženski i muški princip. Držao se i brojem čovjeka (zbog čovjekovih pet osjetila, pet načina spoznaje i pet prstiju na ruci). Pitagorejci su ga proglasili simbolom božanskog vjenčanja i svetim znakom koji svjedoči vezu između čovjeka i božanskoga. U

kršćanstvu, pet je Petoknjižja, a po Honoriusu Augustodunensisu (navedenom u Germovoj Simbolici brojeva): Petog dana Gospodin je stvorio ptice na nebu i ribe u vodama, u peto svjetsko doba, odnosno nakon babilonskog ropstva, Gospodin je došao na svijet i spasio ptice, odnosno, pametne, i ribe, odnosno nerazumne, od nesreće i zablude.

U hrvatskome se slovo D pojavljuje kao osnova za pisanje još dva glasa: Đ (kad mu se dodaje dijakritik – vodoravna crtica), te Dž, kad D i Ž čine digram. Nalazi se na šestom mjestu abecede i označuje zvučni alveolarni plozivni suglasnik.