AZ, Naklada Ljevak, 2020., str. 190.

Pretpostavlja se da potječe od semitskoga znaka koji su prvo preuzeli Hebreji, a potom i Grci. Srodno je, dakle, grčkom slovu BETA i hebrejskom BET – kuća ili labirint.

Grci su slovo B preuzeli po glasovnoj vrijednosti, ali su mu izmijenili vizualni oblik, a s vremenom i glasovnu vrijednost te ga izgovaraju kao V. Današnji su mu latinični izgovor dodijelili Rimljani u VII. st. pr. n. e.

B je u glagoljici znak brojne vrijednosti broja dva i glasovne oznake za glas B. Simbolizira slovo kao znak, ali i Boga.

U glagoljaškim su se početnicama slova usvajala sricanjem srokova (suglasnika popraćenih samoglasnicima). Učitelj bi na ploči ispisivao srokove, a đaci su ih bubali: ba, be, bi, bo, bu, glasno izgovarali i tako ih upamtili. Pojam bubati zadržao se do danas u značenju učiti napamet. Njegovo značenje slova (BUKY – slovo) i danas opstoji u sintagmi očitati bukvicu.

Simbolička vrijednost broja dva oponira značenju broja jedan. Dva označuje dvojstvo, odstupanje od jednog, diobu i bipolarnost. Premda broj dva simbolizira materijalno, negativno, zemaljsko, prolazno i tamno, u kršćanskoj ikonografiji brojeva, negativna značenja broja dva vrlo su rijetka. Dvojka simbolički može prikazivati dvostruku prirodu Krista, čovjeka i Boga, ali i istodobnu ljubav koju kršćanin ukazuje Bogu i bližnjemu.

Slovo B je drugo slovo hrvatske abecede.