13.10.2014 22:23

Književna biografija

---

Jasna Horvat (1966.) jedinstveno je ime na hrvatskoj književnoj sceni koje u sebi udružuje sklonost književnom eksperimentu, originalnost književnog diskursa te zamjetnu znanstvenu i tržišnu recepciju. Ova hrvatska autorica istodobno je književnica, teoretičarka kulture i redovita profesorica kvantitativne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Dobitnica je prestižne nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010. godine te Pečata grada Osijeka za doprinose u književnosti i populariziranje kulture 2011. godine. Do sada je objavila više ukoričenih naslova među kojima se izdvajaju romani Az (2009.), Bizarij (2009.), Auron (2011.), Vilikon (2012.), Alikvot (2014.) te Antiatlas (2014).

Pojačano zanimanje književne kritike za tekstove Jasne Horvat dogodilo se nakon objavljivanja njezinih prvih romana (Az, Naklada Ljevak, 2009.; Bizarij, Naklada Ljevak, 2009. i Krijesnici, Algoritam, 2009.). Književna teorija u ovim i ostalim romanima Jasne Horvat (Auron, Naklada Ljevak, 2011., Vilikon, Naklada Ljevak, 2012. i Alikvot, Algoritam, 2014.) prepoznaje utjecaj OULIPO-vaca – skupine uglavnom francuskih književnika (i matematičara) okupljenih pod imenom Oulipo (Ouvroir de littérature potentielle - Radionica potencijalne književnosti). Riječ je o propitivanju književnosti kroz postavljanje različitih ograničenja najčešće matematičke prirode ugrađenih u sve odrednice teksta – u Azu je ograničenje glagoljični sustav pismena, u Bizariju ga predstavljaju vezničke riječi koje pojašnjavanju načine na koji se likovi vežu uz grad Osijek, u Auronu je to kôd ljepote izražen kroz elemente Fibonaccijeva niza, u Vilikonu je čitatelju ponuđeno čitanje teksta slijedom magičnog kvadrata broja dvanaest, a u Alikvotu - romanu višestrukih završetaka – pravi su završetci oni kojima se numeracija poglavlja može podijeliti bez ostatka.Književni diskurs Jasne Horvat, uz propitivanje književnih potencijala, odlikuje i obilato navođenje baštinskih sadržaja. Sve su to romani-studije koji u sebi ujedinjuju znanost i umjetnost te na taj način doprinose promidžbi hrvatske kulturne baštine na jedinstven i originalan način.

Jasna Horvat internetsko doba ističe svojim prostornim i vremenskim određenjem. Ono joj omogućuje spajanje različitih profesija te se ostvaruje kao književnica, teoretičarka kulture i znanstvenica. Književnost propituje narativnim eksperimentima u kojima postavlja nova pravila i ograničenja slijedeći i inovirajući doktrinu čuvenih oulipovaca. Svojim romanima stvara unikatne knjige-igračke, svojevrsne kolekcije znanja s različitim čitalačkim mogućnostima. Autorica je Manifesta aksiomatske književnosti, programskog teksta kojim određuje svoju romanesknu poetiku. Rukopisni prvijenac, Alikvot, prvi je tekst koncipiran po aksiomima Manifesta te tako prethodnik već objavljenih romana autoričina opusa. Manifest aksiomatske književnosti ovom prigodom donosimo u cijelosti.

 

MANIFEST AKSIOMATSKE KNJIŽEVNOSTI

1. Dostupnost tezaurusa raznovrsnih informacija i znanja zahtijeva novo promišljanje književnosti.
2. Književno djelo nije rezultat slučaja već voljnog, osviještenog djelovanja autora.
3. Književno djelo ono je koje uspijeva objediniti zabavnost i korisnost.
4. Književno djelo može komunicirati na više semiotičkih razina (indeksnoj, simboličkoj i ikoničkoj).
5. Svaka razina književnog komuniciranja može se uočiti, utvrditi i izraziti kako  individualno, tako i uopćeno. 
6. Književno djelo može se izgraditi primjenom aksioma.
1. Aksiomi su „definicije koje se podrazumijevaju“.
2. Aksiomi potječu iz različitih znanstvenih disciplina.
3. Aksiomi su primjenjivi u znanstvenim i umjetničkim disciplinama.
4. Primjenom aksioma tekst se izgrađuje (i povezuje) na tematskoj, strukturnoj i ikoničkoj razini.
5. Jedno književno djelo može počivati na više aksioma.
6. Aksiomi književnog teksta (ne)posjeduju hijerarhiju u primjeni ili tumačenju.
7. Književna djela izgrađena primjenom aksioma posjeduju prepoznatljive odlike:
1. interpretabilnost u logičkom, formalnom i estetskom smislu,
2. mnogostrukost tumačenja,
3. unapređenje ljudske spoznaje,
4. objedinjavanje fikcionalnog i stvarnosnog.
8. Aksiomatska književnost podr(a)žava osnovne odlike internetskog doba.